Val nezadovoljstva pokrenut je krajem decembra, prvenstveno zbog teške ekonomske situacije. Građani se suočavaju s visokom inflacijom, stalnim padom vrijednosti nacionalne valute i rastom cijena osnovnih životnih namirnica. Mnogi Iranci ističu da im plate više ne pokrivaju ni osnovne troškove života, dok su siromaštvo i nezaposlenost u stalnom porastu.
Pored ekonomskih problema, dodatni pritisak predstavlja i dugogodišnja suša, kao i ozbiljna nestašica vode u pojedinim regijama, što posebno pogađa veće urbane centre. Sve to dodatno je produbilo nezadovoljstvo stanovništva i dovelo do masovnih okupljanja na ulicama.
Iako su protesti u početku bili fokusirani na socijalna i ekonomska pitanja, vrlo brzo su poprimili političku dimenziju. U brojnim gradovima, uključujući Teheran, Isfahan, Shiraz i Mashhad, demonstranti sve otvorenije izražavaju nezadovoljstvo načinom vođenja države i zahtijevaju dublje političke promjene. U nekim sredinama zabilježeni su i štrajkovi trgovaca te privremena obustava rada pojedinih djelatnosti.
Iranske vlasti odgovorile su pojačanom represijom. Sigurnosne snage su u više navrata intervenirale kako bi razbile proteste, koristeći suzavac i silu, dok su stotine, pa i hiljade građana privedene. Prema informacijama koje dolaze iz različitih izvora, ima i smrtno stradalih, iako zvanični podaci vlasti često umanjuju razmjere sukoba.
Jedna od mjera vlasti bilo je i značajno ograničavanje pristupa internetu i komunikacijskim mrežama, čime je protok informacija prema vanjskom svijetu znatno smanjen. Time se pokušava otežati organizacija protesta, ali i spriječiti širenje snimaka i izvještaja o događajima na terenu.
Međunarodna zajednica s pažnjom prati razvoj situacije. Brojne zapadne zemlje i organizacije za zaštitu ljudskih prava uputile su pozive iranskim vlastima da prekinu nasilje i poštuju osnovna prava građana. S druge strane, zvanični Teheran proteste često opisuje kao rezultat stranog miješanja i djelovanja neprijateljskih faktora.
Trenutna situacija predstavlja jedan od najvećih izazova za iranske vlasti u posljednjih nekoliko godina. Ostaje neizvjesno hoće li vlast posegnuti za dodatnim mjerama represije ili će pokušati smiriti situaciju kroz ekonomske ustupke i politički dijalog. Jasno je, međutim, da nezadovoljstvo među građanima ne jenjava i da bi kriza mogla imati dugoročne posljedice po stabilnost zemlje.
