Već u drugoj polovini 11. stoljeća spominje se bosanska biskupija i njeno sjedište civitas Bosna, smješteno upravo u Visočkoj dolini i njenim stolnim mjestima. U Biskupićima je krajem 12. vijeka Kulin ban podigao crkvu, a u Moštrima je sredinom 14. vijeka jedno vrijeme postojao kraljevski dvor. Upravo u Moštrima crkva bosanska obavljala je sve javne poslove, dok je u obližnjim Milama (današnji Arnautovići) održavan sabor, podignut franjevački samostan, a od 1377. do 1461. godine obavljane i krunidbe bosanskih kraljeva.
Ovi podaci jasno pokazuju da su Visoko, Podvisoki, Mile i Moštre predstavljali rani epicentar Bosanske banovine, a potom i kraljevstva.
Stari grad Visoki podignut je na vrhu 213 metara visokog brda Visočica, na nadmorskoj visini od 766,5 m, s kojeg se pruža pregled na čitavu okolinu. Sam grad Visoko smjestio se u dolini, oko 300 metara niže.
Utvrda je imala izrazito odbrambenu funkciju: oko nje je iskopan jarak dubine 4 m i širine 8 do 10 m, a dužina zidina bila je oko 60 m, širina 25 m. Debljina zidova iznosila je približno 2 m, građena od lokalnog pločastog vapnenca i pijeska. Tvrđavu su štitile dvije kule, a unutar zidina otkriveni su tragovi više zgrada. Podgrađe, koje je nosilo ime Podvisoki, bilo je trgovačko i administrativno središte.
Grad je bio podignut u kastrumskom stilu, s visokim bedemima i kulama, što ga je činilo teško osvojivim.
Osim što je bio vojna tvrđava, Visoki je imao i političku ulogu. Iz njega su bosanski vladari upućivali povelje i dokumente. Posljednja poznata isprava potiče iz 1436. godine, kada je knez Tvrtko Borovinić na Visokom izdao dokument Dubrovčanima.
Utvrda je bila i stalno sjedište velikog kneza bosanskog, a povremeno i rezidencija vladara, što svjedoči o njenom centralnom značaju u bosanskoj državi 14. i 15. vijeka.
Dolaskom Osmanlija i padom Bosne pod njihovu vlast, grad gubi na značaju. Već prije 1503. godine bio je napušten, a 1626. godine Đorđić ga spominje među napuštenim gradovima. Najstarija sačuvana literatura o Visokom potiče iz 1891. godine od Đorđa Stratimirovića, dok je Đoko Mazalić 1953. dao detaljan opis ruševina, djelo koje je i danas neprocjenjiv izvor podataka.
Prva arheološka istraživanja provedena su pedesetih godina prošlog stoljeća, a nastavila su se i tokom 1970-ih i 1980-ih. Pronađeni su temelji zidova, ulazne kapije i dijelovi odbrambenih struktura. Godine 1994. otkriveno je 11 fragmenata kamenih vrata, koja su kasnije poslužila kao motiv za poštanske marke koje je 2006. izdala Akademija znanosti i umjetnosti BiH.
Stari grad Visoki 2004. godine proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Danas, iako u ruševinama, Stari grad Visoki predstavlja jedno od ključnih svjedočanstava srednjovjekovne bosanske državnosti. Njegova očuvanost, kao i arheološki nalazi, imaju izuzetan značaj za razumijevanje političkog, crkvenog i kulturnog razvoja Bosne. Ujedno, ovaj lokalitet posjeduje ogroman potencijal za kulturni turizam i obrazovanje, podsjećajući savremenike da je upravo iz visočke doline Bosna izrasla u srednjovjekovnu kraljevinu.
www.bosna.hr
